Klasa Conjugatophyceae

Klasa Conjugatophyceae ili Zygnematophyceae predstavlja veliku grupu algi u koju je uključeno oko 6000 vrsta. Ranije se ova grupa algi razmatrala kao klasa u okviru razdela zelenih algi. Međutim, njihove specifične osobine među kojima je najznačajnija da se u njihovom životinom ciklusu ne nalaze flagelatni oblici čak su i pojedinim klasičnim taksonomima davale povoda da ih izdvoje u zaseban razdeo. Tek je poslednjih par decenija sa pojavom preciznijih molekularnobioloških metoda ustanovljeno da se radi o specifičnoj grupi organizama koje su srodnije harofitnim nego zelenim algama. Zbog toga mnogi savremeni algolozi ovu grupu razmatraju kao jednu od klasa u okviru razdela Charophyta.

Morfologija: U okviru ove klase se sreću predstavnici na jednoćelijskom, kolonijskom i višećelijskom nivou morfološke organizacije. Ukoliko se radi o jednoćelijskim i kolonijskim vrstama one imaju kokoidan tip morfološke organizacije, a višećelijski oblici se odlikuju negranatim trihalnim tipom organizacije. Što se oblika jednoćelijskih algi iz ovog razdela tiče on može biti veoma raznolik. Veliki broj ovih predstavnika ima ćeliju cilindričnog oblika sa zaobljenim krajevima. Kod drugih jednoćelijskih predstavnika ćelije se sastoje iz dve simetrične polovine između kojih se najčešće nalazi plića ili dublja brazda. Ove dve polovine se često u literaturi označavaju kao polućelije. U okviru razdela Conjugatophyta se mogu pratiti prelazi između jednoćelijskih ka kolonijskim i trihalnim talusima. Naime, veliki broj kolonijskih algi ima slabo razvijenu sluz, pa se ćelije lako razdvajaju i nastavljaju da žive kao samostalne jedinke. Takođe se i veliki broj trihalnih oblika može lako rastaviti na pojedinačne ćelije, što ukazuje da se radi o talusima na primitivnom evolucijskom nivou. Značajno je istaći i činjenicu da se između susednih ćelija u trihomu nikada ne obrazuju plazmodezme.

Ćelijski zid: Građa ćelijskog zida je važan taksonomski karakter i različito je građen. On može biti gladak ili sa različitim izraštajima. Kod manjeg broja predstavnika na njemu se ne nalaze pore, a kod većeg broja pore su prisutne i kroz njih se izlučuje sluz. Pore mogu biti ravnomerno raspoređene po celoj površini ćelijskog zida ili su lokalizovane na pojedinim mestima. Različite vrste imaju različit broj i raspored pora, a i veličina im varira. To su složene strukture kroz koje se izlučuje sluz, odstranjuju se pojedini produkti metabolizma, a takođe se preko njih obavlja i razmena supstanci sa spoljašnjom sredinom.

Pojedine alge ove klase mogu da se kreću pomoću sluzi koju ispuštaju kroz pore. Alga se pomoću sluzi jednim krajem pričvrsti za podlogu, dok se njen drugi kraj ritmički njiše u rasponu do 180 stepeni. U jednom trenutku se slobodan kraj ćelije pričvrsti za podlogu, a onaj drugi se odvoji od nje i tako postaje slobodan. Pričvršćujući se čas jednim, čas drugim krajem talusa, ove alge se kreću po podlozi. S obzirom da se radi o fotoautotrofnim organizmima kreću se fototaksično, odnosno ka izvoru svetlosti. Pored uloge u kretanju, sluz ima i niz drugih funkcija. Tako se pojedine alge pomoću nje pričvršćuju za podlogu, dok planktonskim predstavnicima sluzni omotač smanjuje specifičnu težinu i na taj način omogućava lakše lebdenje u vodi. U periodu suše sluzni omotač štiti ove alge od naglog gubitka vode, te im na taj način omogućava da određeno vreme prežive te nepovoljne uslove. Sluz ih takođe štiti i od mehaničkih povreda.

Kod nekih ćelijski zid je jednoslojan, dok je kod većeg broja vrsta troslojan. Na samoj površini troslojnog ćelijskog zida se nali sloj izgrađen od polisaharida. On je mekan i na njegovoj površini se ne nalaze izraštaji. Kod velikog broja vrsta je prožet jedinjenjima gvožđa, pa zbog toga ima žutu, rđastu ili smeđu boju. Dva unutrašnja sloja su izgrađena od celuloznih filamenata.

Protoplast: U protoplastu se nalaze hromoplasti, jedro, vakuole, a kod nekih i inkluzije koje predstavljaju kristale gipsa. U ćeliji se uvek nalazi samo jedno jedro. Hromoplasti su slični onima kod zelenih algi i nazivaju se hloroplasti. U njima su prisutni hlorofil a i b, kao i karoteni i ksantofili. Hloroplasti mogu biti veoma različitog oblika i u tradicionalnim klasifikacijama su predstavljali značajan taksonomski karakter. Najčešće su trakasti, zvezdasti, pločasti ili režnjeviti, ali mogu biti i drugačijeg oblika. Kod najvećeg broja vrsta hloroplasti su centralno postavljeni, a kod manjeg broja vrsta oni su parijetalni. Osim kod malog broja predstavnika, pirenoidi su prisutni u hloroplastima. Oko njih se nakuplja rezervna materija – skrob.

Ekologija: Ogromna većina predstavnika klase Conjugatophyceae naseljava slatkovodne ekosisteme i to najčešće dobro prosvetljene. Takođe im pogoduju vode siromašne krečnim supstancama i koje se odlikuju kiselom reakcijom. Među njima se nalaze i vrste koje su cenobionti biljnih zajednica sfagnumskih tresava. Manji broj vrsta se prilagodio na uslove života koji vladaju u brakčatim vodama. Alge ovog razdela koje naseljavaju akvatične ekosisteme nalaze se u planktonu, bentosu i perifitonu. Pojedini predstavnici su nalaženi na površini lednika, vlažnim stenama, mahovinama, ali i u zemljištu. Treba naglasiti da je za njih slatka voda primarno stanište, a u toku dugog evolutivnog perioda koji su prošle ove alge prilagodile su se i drugim uslovima života.